Proslava blagdana svete Klare Asiške u Franjevačkom svjetovnom redu u Karlovcu

Proslava blagdana svete Klare Asiške u Franjevačkom svjetovnom redu u Karlovcu

O kako je doista silan i hvalevrijedan
ovaj svečani ugovor o zamjeni dobara:
napustiti vremenita dobra radi stjecanja vječnih,
steći nebeska dobra mjesto zemaljskih,
zadobiti stostruko za jedno
i još k tomu zaposjesti blaženi vječni život.

(Sveta Klara Asiška, iz Pisma svetoj Janji Praškoj)

 

klara1

Dana 11. kolovoza, u srcu ljeta i ljetnih vrućina, sjećamo se na osobiti način svete Klare, nježne biljčice svetog Franje, koja je poput ovog siromaška iz Asiza, izgarala ljubavlju prema siromašnom i raspetom Kristu Gospodinu.

Ove je godine posebno svečano bilo na večernjoj svetoj misi koju je predvodio naš župnik i duhovni asistent Franjevačkog svjetovnog reda, fra Krunoslav Albert. U zajedništvu su svetu misu slavili također i naš župni vikar fra Marino Kuzminski, kao i nekadašnji župni vikar fra Bernardin Plantek, kojeg se mnogi od nas vrlo živo sjećaju. U homiliji nakon misnih čitanja (Hoš 2,14b.15b.19-20, Ps 45,11-12.14-15.16, Iv 15,4-10) fra Krunoslav se dotaknuo nekoliko ključnih točaka Klarina života, koji je započeo u Asizu 1193.g., a dovršio se nakon 60 godina pokore i odricanja, 11. kolovoza 1253.g.

Još kao vrlo mlada (još prije nego li je upoznala svetog Franju) isticala se u svojoj viteškoj, visoko plemenitaškoj obitelji po istančanoj brizi za siromašne i bolesne. Toliko puta je znala u svojoj pregači nositi hranu i prati i previjati rane gubavaca.

Čitanje iz knjige proroka Hošee

16»Stoga ću je, evo, primamiti,

odvesti je u pustinju

i njenu progovorit’ srcu.

21Zaručit ću te sebi dovijeka;

zaručit ću te u pravdi i u pravu,

u nježnosti i u ljubavi;

(Hoš 2,16.21)

upravo kao da se odnosi i na svetu Klaru – kako je i nju Bog pozvao u pustinju u kojoj je govorio njezinu srcu i sebi ju zaručio. Predavši sve Gospodinu, bez kojeg se ne može učiniti ništa, njezina pustinja postaje plodna, kako to sv. Ivan kaže „Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda.“.

U noći Cvjetnice 1212.g. Klara ostavlja sve zemaljsko za sobom, te izlazeći na stražnja vrata (na koja se izvodilo samo pokojne iz kuće) umire za ovaj a rađa se za novi život, oslobađa se svake navezanosti za zemaljsko i u toj novoj slobodi posve predaje Gospodinu. Na taj je način, kako je to fra Krunoslav istaknuo, “pomrsila” svjetovne račune svojoj obitelji i sve planove koje su imali sa njome (njezina udaja radi stjecanja još većeg materijalnog bogatstva) a “odmrsila” duhovne, jer su je  kasnije na njezinom putu slijedile dvije rođene sestre te na kraju i majka Hortulana.

Napustivši svoju obitelj, Klara dolazi svetom Franji u crkvu Svete Marije Anđeoske (Porcijunkulu), odlažući svoju raskošnu odjeću i oblačeći, poput svetog Franje i njegove braće, pokornički habit, dok joj Franjo u nazočnosti svoje braće čini tonzuru (šišanje kose) kao znak pripadnosti Bogu. Prvo vrijeme odlazi u samostan benediktinki kao pokornica, a nakon nekog vremena ju sveti Franjo zajedno sa njezinim sestrama smješta u crkvu sv. Damjana, gdje je on sam doživio obraćenje.

Posebna karizma svete Klare bila je težnja za apsolutnim siromaštvom, želeći se tako potpuno suobličiti siromašnom i raspetom Kristu Gospodinu, ponesena i primjerom svetog Franje i njegova oblika života evanđeoskog siromaštva. Sveta Klara je tako po uzoru na oblik života svetog Franje, zatražila od Pape da potvrdi povlasticu siromaštva njezine zajednice iz samostana sv. Damjana, „siromašnih gospođa“ – klarisa. Kasnije je sama (uz pomoć biskupa Rajnalda) sastavila i čitavo Pravilo oblika života „siromašnih gospođa“, koje je svoju potvrdu od strane Pape čekalo vrlo dugo – sve do 1251.g. – dvije godine prije smrti same svete Klare.

Nakon slavlja svete Euharistije, braća i sestre Franjevačkog svjetovnog reda su, uz molitvu i pjesmu, nastavili svoje druženje kroz molitveni susret u Vrtu sv. Franje, u krugu franjevačkog samostana. Nakon molitve Božanskog časoslova, naš je duhovni asistent, fra Krunoslav Albert, na temelju životopisa svete Klare i svetog Franje, pripremio razgovor između svetih siromašaka u obliku igrokaza.

“Razgovor svete Klare i svetoga Franje”

Prikazani razgovor naveo nas je na dublje promišljanje o životima svetog Franje i svete Klare, njihova uzvišena prijateljstva prožeta čistoćom njihovih srdaca i privlačnošću kojom ih je privlačio onaj Treći – Krist Gospodin! Pored toga, fra Krunoslav je produbljujući homiliju iznesenu na svetoj misi, našu pažnju usmjerio na važne točke Klarina života – upravo ono što i mi danas, živeći u svijetu, možemo naučiti od svete Klare i tako je predanije nasljedovati.

Klarina poniznost s kojom je služila svojim sestrama, ustajući se prije svih, sama obavljajući najteže poslove, svakodnevno perući noge svojim sestrama … upravo je ta poniznost najbolji odgovor onoj moći koju po prirodi službe zadobiva svaki poglavar.

Klara je tražila apsolutno siromaštvo, upravo poput Krista (“Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje glavu nasloniti” Lk 9,58), činila tešku pokoru (potpuni post tri dana u tjednu a ako bi nedostajalo hrane i češće, kako ne bi nedostajalo njezinim sestrama). Tu je pokoru čak i sveti Franjo smatrao ekstremnom … Sveta Klara ju je ublažila tek potkraj života, kada ju je bolest njezinog iscrpljenog tijela shrvala tako te više nije mogla postiti kao prije.

Klarina odlika bila je također i poslušnost – svetom ocu Franji, a nakon njegova napuštanja ovog svijeta i njegovoj braći koja su ga naslijedila, kao i crkvenom poglavarstvu. Upravo iz te poslušnosti ali i iz strpljive ustrajnosti oko povlastice siromaštva, sveta je Klara imala snage toliko dugo čekati na potvrdu Pravila svoga oblika života siromašnih gospođa.

Čistoća Klarinog srca, ali i svetoga Franje, najbolje se ogledala u njihovu prijateljstvu. Potaknut upravo tom čistoćom, sveti je Franjo nastojao svoje susrete sa svetom Klarom održavati pred svjedocima, u pol bijela dana, jer je znao kako su slabi ljudski pogledi, pogledi ljudi koji ne bi razumjeli ili bi krivo što protumačili.

Naposljetku, a svakako najvažnije je Klarino pouzdanje, oslonjenost na Krista. Poznata je zgoda kada su saraceni napadali na Asiz, pokušavajući osvojiti Klarin samostan. Sveta je Klara, već teško bolesna, sveukupno svoje pouzdanje stavila u Presveto otajstvo a Gospodin joj prišapnuo “Uvijek ću vas štititi!”. Krajnjom snagom ustala je iz postelje, uzela pokaznicu s Presvetim otajstvom i s punim povjerenjem ga izložila. Saraceni su se prestrašili vojske anđela koju su ugledali oko Presvetog i pobjegli.

On je sjaj vječne slave, odsjev vječne svjetlosti i zrcalo čisto. Stoga, svednevice motri to zrcalo, ti kraljice, zaručnice Kristova, i u njem se sveudilj ogledaj, pa ćeš se sva iznutra i izvana uresiti haljinama zlatom izvezenima, od veza šarena, cvijećem i odjećom svakovrsnih vrlina, kako dolikuje prečistoj kćeri i zaručnici višnjega Krista. U tom zrcalu sjaji blaženo siromaštvo, sveta poniznost i neizreciva ljubav, kao što ćeš Božjom milošću moći u tom zrcalu zapaziti.

(Sveta Klara Asiška, iz Pisma svetoj Janji Praškoj)

Obogaćeni svetom Euharistijom, molitvom, pjesmom, promišljanjem u smiraj blagdana svete Klare, u ovom predivnom okruženju, radosni se vraćamo s našeg Tabora u ovaj svijet, odlučni da s još većim žarom nasljedujemo franjevačku malenost, čistoću, poslušnost, pouzdanje ogledajući se u ovim svijetlim uzorima sv. Franje i sv. Klare.

BLAGOSLOV SVETE MAJKE KLARE

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Gospodin vas blagoslovio i sačuvao!

Pokazao vam lice svoje i smilovao vam se!

Svratio pogled svoj na vas i dao mir vama,

sestrama i kćerima mojim,

i svim drugima koje će doći i koje će ostati u vašoj družbi

i ostalima, toliko prisutnima koliko onima koje će doći,

koje budu ustrajale do konca

u svim drugim samostanima siromašnih gospođa.

Ljubite uvijek svoje duše i duše svih svojih sestara,

 i vodite uvijek brigu da održite što ste Gospodinu obećale.

Gospodin bio uvijek s vama, o da biste vi bile uvijek s njime. Amen.


Preuzeto sa: http://franjevci-karlovac.hr

 

klara7

klara6

 

klara3

 

klara2